Špilja Biserujka
Predložena kategorija zaštite: spomenik prirode
Položaj: na području općine Omišalj
Nadmorska visina ulaza: 43 m
Dubina: -13 m
Dužina podzemnih kanala: 111 m
Temperatura: + 15 °C
Relativna vlaga zraka: oko 95%
Špilja Biserujka poznata je i kao Vitezićeva špilja. Najniža točka špilje izmjerena je na 13 metara ispod razine ulaza, što je svega 30 metara iznad razine mora. Špilja se proteže relativno plitko ispod površine i njen nadsloj nigdje ne prelazi 6 do 8 metara. U špilji su nađeni ostaci kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus), koji je ovdje živio krajem ledenog doba (gornji pleistocen), kad je otok Krk bio spojen sa susjednim kopnom.
Kontakt:
Turistička agencija “Šiloturist” (ovlaštenik koncesijskog odobrenja)
Na vodici 2
51515 Šilo
Mob: 098 211 630
E-mail: siloturist@ri.t-com.hr
www.spilja-biserujka.com.hr
Špilja Biserujka nalazi se 300 m u smjeru sjevera-sjeverozapada od naselja Rudine u općini Omišalj na otoku Krku. Uređena je za posjet turista i odlikuje se bogatstvom špiljskih ukrasa – kalcitnih siga, osobito stupova i stalaktita. Po speleološkoj klasifikaciji Biserujka je jednostavna špilja s jamskim ulazom i lagano nagnutim špiljskim kanalom. Sastoji se od nekoliko podzemnih prostora: Ulazni dio, Balkon, Okno, Velika dvorana, Sjeverni kanal, Dvorana s mostovima i Cimpresna dvorana.
Za špilju se saznalo 1834. godine. Oko 1850. ulaz u špilju zatvoren je vratima, što je bilo prvi put u Hrvatskoj da je primijenjen takav način zaštite neke špilje. Godine 1913. špilja je uređena za turističke posjete: sazidana je kućica i stepenice na ulazu. Dodatno je preuređivana i elektrificirana 1967. te 1997. godine. Smatra se jednim od najstarijih speleoloških objekata uređenih za posjet turista u Hrvatskoj, a lagana izletnička staza omogućuje ulaz i kretanje kroz špilju bez ikakvih speleoloških znanja, vještina ili opreme.
U dubljem dijelu špilje varijacije mikroklimatskih parametara su neznatne; temperatura tla i zraka iznosi oko 15ºC uz relativnu vlagu zraka od oko 95%, što boravak u špilji čini ugodnim.
Endemičnost živog svijeta špilje vrlo je izražena. U špilji živi šest stenoendemičnih vrsta (uski endemi kvarnerskog prostora!). Tri vrste beskralješnjaka opisane su iz špilje Biserujke, čime je ona postala njihovo tipsko nalazište („locus typicus“). Godine 2009. u Biserujki je pronađena nepoznata vrsta lažištipavca roda Roncus. Zbog toga je Biserujka uvrštena u Nacionalnu ekološku mrežu osnovanu s ciljem očuvanja endemičnih svojti i stanišnih tipova – „krške špilje i jame“.
Morfološki Biserujku možemo podijeliti na nekoliko dijelova. Prvi je ulazni dio s kamenom kućicom dimenzija 3 x 4 x 2 m iz koje se betonske stube spuštaju na dubinu od 6 m ispod razine ulaza kroz malu dvoranu nazvanu Balkon i najuži, djelomice isklesani prolaz dimenzija 0,8 x 1,8 m nazvan Okno. To je najuže mjesto izletničke staze kroz špilju. Dalje se betonskim stubištem ulazi u Veliku dvoranu koja se pruža u smjeru istok-zapad u dužini od 13 m. Strop i stijene dvorane bogato su zasigane. Dno velike dvorane nalazi se 13 m ispod razine ulaza i ima oblik žlijeba širokog 1 m koji se na sjevernoj strani produžuje u 14 m dugi Sjeverni kanal u kojemu se nalazi i najniža točka špilje. Kraj špilje završava u pukotini iz koje se osjeća strujanje zraka. Dno kanala je pokriveno kamenim kršjem. Žlijeb na sjevernoj strani Velike dvorane prelazi u Dvoranu mostova gdje čini njezin najniži dio. Na kraju izletničke staze žlijeb Dvorane s mostovima dosiže razinu izletničke staze i prelazi u završni dio špilje koji je prozvan Cimpresna dvorana (po sigastim stupovima koji sliče okamenjenoj šumi čempresa). Ova dvorana, dugačka 20, široka 1,5 do 9 i visoka 0,5 do 2,4 metara, uzdiže se gotovo do same površine, te u njoj nalazimo zemlju i korijenje biljaka. Osim toga, na njenom kraju zabilježeni su najviša temperatura u špilji i slabo strujanje zraka.
