Vražji prolaz i Zeleni vir
Kategorija zaštite: značajni krajobraz
Godina proglašenja: 1962.
Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. 7/9 – 1962., Zavod za zaštitu prirode, Zagreb
Površina: 252 ha
Položaj: na području Općine Skrad i Grada Delnice (Gorski kotar)
Nadmorska visina: 302 – 650 m
RADI OPASNOSTI ZA POSJETITELJE TE ŠTETA NA INFRASTUKTURI UZROKOVANIH POPLAVAMA I ODRONIMA, ZABRANJENO JE POSJEĆIVANJE KANJONA VRAŽJI PROLAZ.
ZA SVE DODATNE INORMACIJE MOLIMO OBRATITI SE OVLAŠTENIKU KONCESIJSKOG ODOBRENJA NA KONTAKT NAVEDEN NIŽE U TEKSTU.
Vrajži prolaz, Zeleni vir i špilja Muževa hišica još su davne 1962. godine proglašeni posebnim geomorfološkim rezervatom. Posebnu atrakciju rezervata predstavlja bujna šumska vegetacija kojom je odjenut cijeli krajolik.
Kontakt:
Lokalna razvojna agencija PINS d.o.o. (ovlaštenik koncesijskog odobrenja)
Ivana Gorana Kovačića 3
51311 Skrad
Tel: 051 820 045
E-mail: pins@ri.t-com.hr
www.pins-skrad.hr
Hidroelektrana Munjara (foto Marko Randić)
Nedaleko od Skrada smještene su dvije prirodne zanimljivosti sjedinjene u jedinstveno zaštićeno područje – značajni krajobraz Vrajži prolaz i Zeleni vir. Zaštićen je 1962. godine zbog iznimne ljepote i geološke vrijednosti. Osim prirodnih vrijednosti, u ovom je području smještena i prva hidroelektrana ovoga kraja, Munjara.
Vrajži prolaz ime je jednog od najljepših kanjona u Gorskom kotaru. Iako se u literaturi i službenim dokumentima često piše književno ispravan naziv vražji, među stanovnicima ovog kraja već je stoljećima uvriježen izraz Vrajži prolaz.
Kanjon dužine oko 800 metara, a na pojedinim dionicama širine tek dva metra, posljedica je djelovanja vode koja je tisućama godina izjedala kamen i prokrčila sebi ovaj neobični put. Kroz njega prolazi potok Jasle, što je ime i cijeloga obližnjega šumskog kompleksa. Duž kanjona vodi pješačka staza, ponekad usječena u stijenama iznad potoka, a ponekad sačinjena od umjetno postavljenih mostića i stubišta.
Divokoza (Rupicapra rupicapra) (foto Marko Matešić)
Cijela je gudura u dubokoj sjeni, samo su vrhovi stijena obasjani suncem. S tih litica obrušava se niz potočića koji se za iznimno hladnih zima zalede i tvore posebno lijepe ledene slapove. U ovom uskom prostoru žubor vode pretvara se u zaglušujući šum. Ukoliko je godina bogata snijegom, kanjon je često neprohodan jer se velike količine snijega obrušavaju s litica na pješačku stazu koju, u takvim uvjetima, nije moguće pronaći ispod snježnog pokrivača.
Vlažne stijene obrasta osebujna flora. Ovdje rastu rijetka planinska kukcojedna biljka alpska tustica (Pinguicula alpina) i bijeli zvjezdan (Aster bellidiastrum), te brojne ostale vrste cvjetnica, papratnjača i razne vrste mahovina prilagođenih zasjenjenim i vlažnim mjestima. Zajednice na ovim staništima su vjerojatno preostatak nekadašnjih hladnijih razdoblja, odnosno svojevrstan ledenodobni relikt. U potoku i oko potoka zadržava se fauna čistih voda pa se stoga na ovom području često mogu susresti pjegavi daždevnjaci (Salamandra salamandra), bjelouške (Natrix natrix), i mnogi sitni beskralježnjaci.
Zaleđeni slap u Vražjem prolazu (foto Sunčica Strišković)
Na kraju Vrajžeg prolaza, 14 metara iznad potoka Jasle, otvor je u stijeni. To je ulaz u špilju Muževa hišica. Dužine je dvjestotinjak metara, a na njezinom kraju nalazi se dvorana s jezercem. Razni autori navode kako su u njoj pronađeni ostatci starog posuđa te par čamaca. Smatra se da su se stanovnici Skrada i okolice, upravo ovdje skrivali od najezde Turaka. Postoje navodi da je u špilji nađena i čovječja ribica, no taj nalaz nije znanstveno potvrđen. Međutim, ovdje prezimljavaju strogo zaštićene vrste šišmiša potkovnjaka koji se, ukoliko se špilja posjećuje, ne smiju uznemiravati.
Druga prirodna zanimljivost značajnog krajobraza je Zeleni vir. Zadivljujuća 70 metara visoka stijena koja se osovila između dva šumovita obronka krije špilju s izvorom. Sama stijena predstavlja zanimljiv geološki fenomen, prebačenu boru mezozojskih sedimenata. S vrha stijene obrušavaju se dva potočića. Jedan brzo nestaje u usjeku, a drugi se ruši okomito u obliku slapa koji pada pred otvor špilje s jezercem i ulijeva se u potok Curak koji ovdje izvire.
U špilji je jezerce smaragdnozelene boje, kristalno bistre i mirne vode. Izvor – Zeleni vir, u dnu je špilje i ne primjećuje se. Jezerce je zagrađeno betonskom pregradom, a voda se koristi u obližnjoj maloj hidrocentrali Munjari. Nizvodno se od Munjare potoci Curak i Jasle spajaju i teku dalje prema mjestu Iševnica gdje se ulijevaju u rijeku Kupicu.
Na raskrižju dviju šetnica prema Zelenom viru i Vrajžem prolazu, mala je hidroelektrana Munjara, sagrađena još davne 1921. godine. Već sljedeće godine puštena je u rad. Danas, nakon više od 90 godina, još uvijek je u funkciji i smatra se spomenikom tehničke kulture. Originalni strojevi još se uvijek koriste za proizvodnju energije.
